Biološka osnova stresa: Što se događa u našem tijelu kad smo pod pritiskom?

 

Stres je nešto s čime se svi susrećemo, no rijetko razmišljamo o tome što se točno događa u našem tijelu kad smo pod stresom. Biološka osnova stresa je niz procesa koji se događa u organizmu, a sve počinje, naravno, s našim mozgom. Stres se na prvu čini kao psihološka pojava, no on je zapravo duboko ukorijenjen u našoj biologiji.

Autonomni živčani sustav 

Zadaća našeg autonomnog živčanog sustava je da regulira fiziološke procese, gradi sigurnost i odnose s drugima. Autonomni se živčani sustav sastoji od dvije grane: simpatikusa i parasimpatikusa. Obje ove grane služe da bismo preživjeli opasnost, bilo da se borimo protiv te opasnosti ili bježimo od nje.

Što se događa kad smo pod stresom? 

Kada smo suočeni s nekom prijetnjom ili izazovom, naš živčani sustav automatski reagira kako bi nas pripremio za borbu ili bijeg (fight or flight). Biologijski, stres počinje u hipotalamusu, malom dijelu mozga koji kontrolira hormone i autonomne funkcije. Hipotalamus šalje signal nadbubrežnoj žlijezdi koja potom otpuštaju hormone poput adrenalina i kortizola. Adrenalin povećava broj otkucaja srca, krvni tlak i razinu energije, dok kortizol pomaže u regulaciji šećera u krvi te omogućuje tijelu da se nosi s dugotrajnim stresom.

Tu se aktiviraju simpatikus koji priprema organizam na borbu ili bijeg te parasimpatikus koji usporava organizam i „tjera ga“ da miruje. Pod utjecajem simpatikus dolazi do širenja zjenica, ubrzava se rad srca, luči adrenalin, ubrzava se disanje, usporava probava to jest tijelo dolazi u stanje da se može boriti ili da može pobjeći. Parasimpatikus regulira proces koji tijelu tj. organizmu štedi energiju, usporava rad srca, usporava disanje, ubrzava rad crijeva, sužava zjenice i drugo.

Kada smo pod stresom, autonomni živčani sustav percipira stres kao opasnost te se aktivira simpatikus koji priprema organizam na akciju – borbu ili bijeg.

Kako živčani sustav reagira na opasnost?

Kada smo u opasnosti, aktivira se simpatički, a kada opasnost prođe, aktivira se parasimpatički dio koji omogućuje organizmu da se opusti. Na taj način simpatikus i parasimpatikus vraćaju organizam u homestazu – ravnotežu koja osigurava optimalno stanje organizma, dakle, vraća u normalno stanje.

U posljednjih dvadesetak godina pojavila se polivagalna teorija koja kreće od nervus vagus ili živca lutalice koji je najdulji živac autonomnog živčanog sustava koji se veže za parasimpatičko djelovanje. Ovaj se živac naziva lutalica jer je „odlutao“ iz glave te ima dodir s gotovo svim unutarnjim organima te je kao takav zaslužan za prenošenje svih informacija iz unutarnjih organa u središnji živčani sustav. Vagus ima dvije grane od kojih jedna dorsalna ili leđna i ona služi za potpuno isključivanje (freeze), a druga je ventralna ili trbušna i ona služi za uspostavu socijalnih odnosa.

Ventralni se dio vagusa aktivira kada okolinu percipiramo kao sigurnu te se osjećamo dobro, pokreće reakciju socijalne interakcije. Kada dođe do opasnosti, primjerice stresa, aktivira se simpatikus koji nas potiče na borbu ili bijeg (fight or fligh) odnosno dorsalni vagus koji nas imobilizacija kada je opasnost prevelika (freeze).

Pojednostavljeno, ovaj sustav možemo zamisliti kao organizam koji procjenjuje razinu stresa te ukoliko je dovoljno mala, aktivira se simpatički dio koji priprema tijelo da se bori ili da pobjegne, a ako je stres preveliki, aktivira se dorsalni sustav „zaledi“ tijelo da bi preživio stresno razdoblje.

Vjerojatno se možeš sjetiti situacija kada si bio u svakom od tih stanja; primjerice kada ti je profesor postavio pitanje vezano uz gradivo koje nisu najbolje usvojio pa se pojavila blokada misli ili potpuno prazan um (freeze) ili kada si se možda pretjerano povišenim glasom obratio službeniku u SC-u zbog nebuloze oko ugovora (fight) ili kada si odustao od ispita jer nisi učio (fligh).

Preuzeto s: https://themovementparadigm.com/how-to-map-your-own-nervous-sytem-the-polyvagal-theory/ 

Kako stres utječe na tijelo? 

Stres nije samo psihičko stanje, on ima konkretne fizičke manifestacija. Tako su ubrzano disanje i znojenje, koje svi osjetimo pod pritiskom, izravna posljedica aktivacije simpatičkog živčanog sustava. Iako ove reakcije mogu biti korisne u kratkom roku (npr. kad trebamo brzo reagirati ili pobjeći od opasnosti), kronični stres može imati negativne posljedice.

S obzirom da je biološka osnova stresa povezana s hormonalnom regulacijom, dugotrajno povišene razine kortizola mogu dovesti do problema poput oslabljenog imunološkog sustava, problema sa spavanjem te čak i poremećaja poput anksioznosti i depresije. Naša tijela nisu dizajnirana da budu stalno pod stresom, i zato je važno razumjeti kako upravljati tim procesima.

Kako upravljati stresom? 

S obzirom da je biološka osnova stresa povezana s hormonalnim i živčanim sustavom, tehnike disanja mogu pomoći da se smanji aktivnost simpatičkog sustava i potakne parasimpatički sustav, koji je zadužen za opuštanje. Na taj se smanjuje razina kortizola te se organizam može vratiti u stanje homeostaze tj. „normalno“ stanje.

Razumijevanje biološke osnove stresa može pomoći u prepoznavanju trenutka kada je naš sustav preopterećen i kada mu treba odmor. Prepoznavanje tog trenutka omogućuje nam da reagiramo što može spriječiti ozbiljnije zdravstvene probleme te pojavu burnout sindroma. 

Zaključak 

Iako je svima prva pomisao na stres kao na psihički proces, njegova osnova leži u biološkom. Stoga, uspješno upravljanje stresom počinje razumijevanjem tih bioloških procesa i načina na koji naš organizam reagira na pojavu stresa.

Preuzeto s: https://sensorypsychology.com.au/polyvagal-theory/

Centar karijera provodi radionicu Upoznaj se sa svojim stresom. Na radionici se možeš upoznati sa svojim stresom kroz teorijski i praktični dio tj. iskustvene vježbe putem kojih možeš osvijestiti svoj stres te putem psihodramskih aktivnosti susresti s njime i upoznati ga. A za podršku se uvijek možeš javiti na mail: centar.karijera@grad.unizg.hr.